Eh sad, iako se dišpet i inat često koriste kao sinonimi, postoji suptilna razlika u emociji i kontekstu. Glavni pokretač dišpeta je, kažu upućeniji, ponos, prkos prema autoritetu ili sudbini, a isti često ima romantičan, pozitivan prizvuk, najčešće borbe slabijeg protiv jačeg.

Hrvatska nogometna reprezentacija u Splitu protiv Španjolske igra posljednju u zgusnutom rasporedu utakmica na otvaranju novog izdanja Lige nacija, uoči koje je protiv Engleske na Rujevici doživjela težak udarac u vidu najtežeg poraza u povijesti i suočila se s mnogobrojnim kritikama onih koje su Vatreni proteklih godina “razmazili” epohalnim rezultatskim ostvarenjima zbog kojih je Hrvatska postala “mala zemlja za velika nogometna postignuća”.

Ima, na žalost, i takvih dana... Kad ne ide, kad su noge olovne i ne slušaju, kad energija iščezne... Ima, na žalost, dana i kad protivnika sve ide... I dogodi se to što se dogodi. Jednom i vjerojatno nikad više pa pamtiš taj dan do kraja života, a najradije bi ga zauvijek izbrisao iz sjećanja istoga trenutka kad iščezne ponoć. Vrijeme se, isto tako na žalost, ne može vratiti. Dogodilo se to što se dogodilo, ali... Život ide dalje. Mora ići. Uostalom, nogomet je još uvijek samo igra. Najljepša igra. Koja donosi lijepe, ali katkad i ne baš tako lijepe trenutke.

Hrvatska na rasprodanom Poljudu igra utakmicu protiv aktualnih europskih i svjetskih prvaka Španjolaca, a zapravo igra utakmicu u kojoj opet mora pronaći sebe. U najtežem mogućem trenutku protiv najtežeg mogućeg protivnika. Vatreni pred najdražom publikom igraju utakmicu koja je puno više od borbe za bodovima u prestižnom reprezentativnom natjecanju. Vatreni igraju utakmicu za čast i ponos. Za Hrvatsku i za sebe. Utakmicu za ono što dolazi sutra, ali i utakmicu zbog onoga što je bilo jučer. Zbog svih onih sjajnih rezultata koji su Hrvatsku s pravom svrstali među najbolje.

Dišpet, inat ili nešto treće... Sasvim je svejedno. Poljud. Devedeset ili nešto više minuta. I utakmica koja može sve promijeniti. Svjesni su. Od prvog do zadnjeg. Nije se lako izdignuti, ali tu su. I naši. Isti oni koji su nam godinama donosili radost. Nemojmo ih se odricati preko noći. I priželjkujmo “Tu divnu splitsku noć”...