Hrvati i Englezi odigrali su tad utakmicu bez pogodaka, poslije koje nitko nije znao kao se odnositi prema otužnoj nogometnoj predstavi kojoj je teško pronaći svrhu. Komornu tišinu na Rujevici tad je povremeno prekidala tek pjesma šačice engleskih navijača što je dopirala iz obližnjih rujevičkih šumaraka. Očito se gospoda nisu mogla pomiriti s činjenicom da Gordi Albion ne može i neće imati podršku s tribina pa su s “otoka” ipak potegnuli do Rijeke. Valjda da ne bi zatrli tradiciju navijanja u kolijevci nogometa.

Engleska nogometna reprezentacija prije osam je godina na rujevičkom travnjaku prvi put igrala pred praznim tribinama, a engleski su novinari bili toliko impresionirani ambijentom da su po prvom sučevom zvižduku, kao u osnovnoj školi, u šali korili jedni druge kad bi malo povisili ton: Pssst, ovdje se igra nogomet! Poznata engleska ironija kao reakcija na nogometni teatar apsurda.

Što se u životima dviju velikih reprezentacija događalo u posljednjih osam godina?

Engleska je promijenila dvojicu izbornika (Southgate, Carsley) i vođenje nacionalne momčadi povjerila strancu Thomasu Tuchelu. Vatreni su poslije devetogodišnje povijesne ere Zlatka Dalića novu priliku dali Slavenu Biliću koji sa svojim prethodnikom dijeli privilegiju da je jedne od najvećih pobjeda svoje izborničke karijere ostvario protiv Gordog Albiona. Dalić u polufinalu svjetske smotre u Rusiji, Bilić dvaput u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008.Obje su reprezentacije doživjele promjene i u igračkom kadru, Englezi u svakom slučaju značajnije. U odnosu na posljednji rujevički duel istih takmaca, u engleskom su taboru ostala samo dvojica igrača (Pickford, Kane), u hrvatskom čak petorica (Livaković, Kovačić, Kramarić, Modrić, Perišić).

A što se ambijenta tiče... Najvažnije od svega je da će, umjesto gromoglasne tišine, tribinama riječkoga nogometnoga “hrama” odzvanjati dječja cika i vriska.