Marin Pongračić još jednom se osvrnuo na prijateljski dvoboj s Belgijom.

“Imali smo svoje prilike koje nismo uspjeli iskoristiti i sigurno je da u našoj igri ima još puno prostora za napredak. Nismo toliko često igrali s trojicom igrača u zadnjoj liniji, ali mislim da je sve to izgledalo vrlo solidno. Igrali smo protiv ozbiljne reprezentacije, s ozbiljnom kvalitetom. Analizirali smo utakmicu, posvetit ćemo se tome još nekoliko dana i okrećemo se idućoj utakmici. Kako je izgledala analiza? To su bili pojedinačni segmenti, taktičke prirode, analizirali smo individualne pogreške, ukazali da neke situacije možemo bolje izigrati, način na koji igramo presing... Klasična analiza utakmice, ništa dramatično”.

O drugom golu protiv Belgije...

“Naravno da nije poželjno griješiti u otvaranju igre, nije nam se prvi put dogodilo da primimo gol u zadnjim minutama i to moramo izbjeći, ali i ponašanje nas dvojice u tom trenutku je moralo biti bolje. Možda smo mogli spriječiti najgore poslije te izgubljene lopte, ali Lukaku je odličan igrač, jako brz i u tom trenutku ga nismo stigli zatvoriti. Možda bolje da nam se to dogodilo sad i da nam bude opomena, nego da nam se dogodi na Svjetskom prvenstvu. Gubili smo 0:1, željeli smo zabiti izjednačujući gol, to je logično. Imamo dobru zadnju liniju, dobre defenzivce i pripremljeni smo na sve”.

O klupskoj sezoni...

“Prvi dio sezone bio je jako loš, ali smo uspjeli ostati u ligi. Zadovoljan sam mojom igrom i minutažom, šteta što nismo uspjeli izboriti polufinale Konferencijske lige, ali Crystal Palace bio je odličan protivnik".

O motivu protiv Engleske na otvaranju Svjetskog prvenstva...

“Velika čast i privilegija, to je maksimum koji se može dostići u nogometnoj karijeri, san svakog dječaka i to je to. Tko god bude ispred nas, želimo pobijediti utakmicu i napraviti maksimum”.

O odnosu prema Hrvatskoj i odrastanju u dijaspori...

“Odrastao sam u Njemačkoj, ali pričali smo hrvatski jezik kod kuće. Gledali smo hrvatske TV kanale, čak sam išao i u hrvatsku školu i imamo misu na hrvatskom jeziku. Zato sam oduvijek imao želju igrati samo za Hrvatsku. Jednostavno, ili imaš ili nemaš taj osjećaj”.